Srećimir S. Tremuš

Srećimir S. Tremuševa pohvalitika na premijernu Vedru glazbenu matineju :)

Premijerne Vedre matineje sjećam se po tome što je bilo mnogo, mnogo lijepih točaka i što sam na polovici ogladnio. Osim klavira, ovoga sam puta čuo i violinu, saksofon, ali i harmoniku. Koliko različitih instrumenata postoji! Kažu da ih negdje vani ima još... Matineju je otvorila Lucija Čehok svojom laganom i svijetlom Emerson etidom pa svoj nastup virtuozno završila Beethovenovom sonatom op. 31, br. 2, na kraju odšetavši s pljeskom kao da to svakoga dana radi. Zatim smo čuli sugestivan, na trenutke lepršav Mozartov Allegro Anabele Mikulić. Niva Vugrinčić Gašparić nježno nas je razbudila dirnuvši nas Morning Snowfallom C. Matza, a nakon nje je Filip Jaklin publiku odnio daleko u svijet pejzažima svojeg Seascapea W. Gillocka i vratio natrag temperamentnom Persuit Toccatom O. Kruta. Lana Potočnjak sigurno je nastupila svojim Koncertom uz koji sam namirisao kavu i kolače, gledao vremena kako prolaze... Lanu je na klaviru pratila nastavnica Monika Zlatarek, koja je vrlo lijepo naučila svoju dionicu. Noa Ostojić odsvirao nam je Bachov Preludij u C-duru; gledajući kroz njegove oči, sjetili smo se da je ljepota u jednostavnosti. Odsvirao je i nježni Sonatinko „CeDEvito” svoje drage mentorice Lee Šantek, kao i Noonin Ride of the Masked Bandito prenijevši na nas nešto svoje blage energije. Naša Kaja Milinković zatim se vedro poigrala svojom Haydnovom Sonatom u C-duru. Uslijedio je Nokturno F. Chopina, svijetloplav i tekuć poput sladoleda „plavo nebo” kojeg volim pojesti na plaži, a odsvirao ga je Grgur Zagrajski. Grgur je spretno i odlučno izveo i Toccatu Ive Josipovića. Je li Ivo bio pravnik ili građevinar? Dragi su ga glazbenici prihvatili baš kao i mene, šumara... Uslijedila je Dora Škafec Jagić na saksofonu, a na pozornicu ju je ljubazno dopratio njen korepetitor Ivan Bobić. Dora je pokazala veliku sigurnost i koncentraciju. Una Košutić odsvirala nam je vrlo čisto svoju bajkovitu skladbu iz početnice Matz - Šaban, kao i Gillockov Moonlight - svi smo oduševljeno pratili njenu svirku. Nakon Une svirala nam je Doris Jurinec, a pratila ju je ponovo Monika Zlatarek. Doris nam je s mnogo karaktera na violini ispjevala svoju skladbu obojenu nadom. Nakon Doris nastupio je Martin Domanovac izvevši vrlo precizno svog Mompoa, Moszkowskog, kao i Closeovu Northwoods toccatu. Nakon Martinove točke sreća je bila na strani onih koji su dobro doručkovali. Jan Luka Deduš na saksofonu je uz pratnju svoje korepetitorice Lee Šantek izveo Leleuov Danse nostalgique, karizmatični duo zavladao je cijelom pozornicom. Nakon njih Jan Borak hrabro je izveo Les Sauvages J. Ph. Rameaua, nakon čega je uslijedio nastup Eve Barčot, koja je uz pratnju Monike Zlatarek na violini vrlo lijepo i čisto izvela svoju etidu i koncert. Lucija Turk zatim nam je odsvirala Lisztovu Etidu op. 1, br. 9 pritom divno frazirajući, osim toga također i Schubertov Impromptu u Es-duru, kao i Kempfovu Harfu trave nakon koje sam zaključio kako kod kuće sigurno marljivo diže utege.. Igor Zbodulja snažno je i sigurno izveo Bachovu Troglasnu invenciju, kao i Scarlattijevu sonatu. Matej Ratković izveo je prvi, drugi, treći i deveti iz Devet prizora Danijela Detonija, kao i Chopinovu Fantasie-Impromptu, pokazavši veliku muzikalnost. Slušajući odlučnog Mateja, pomislio sam kako bi on svojom mentalnom snagom mogao pomaknuti cijelo kazalište. Rene Matečak izveo nam je lepršav Bachov Preludij i fugu u Cis-duru, kao i Scarlattijevu sonatu titravo tipkajući po svojoj harmonici. Naš Leonard Kobal kao i uvijek,osobito, izveo je Matičića i Bacha. Premijernu vedru matineju svojim je Bachom na harmonici sigurno i koncentrirano zaključio Sandro Saulić.